U istu reku ne možeš kročiti dva puta...

 
Početna arrow Blog arrow B.Uraković: „Lepenica” teče celim svetom
B.Uraković: „Lepenica” teče celim svetom PDF Štampaj E-pošta
22.12.2009.
BRATISLAV BATA URAKOVIĆ, INŽENJER I NETNOVINAR

Sajt „Tekla reka Lepenica” gleda se u pedeset zemalja, šireći kragujevački duh širom sveta. „To je trenutno moja najveća misija”, kaže inženjer koji ga je osmislio, dodajući da naziv po prepoznatljivoj pesmi lepo zvuči čak i na engleskom jeziku

 

Poteru vodi Milan Purić

 Kragujevčanin koji duh Kragujevca tokom nekoliko proteklih godina širi moćnom elektronskom mrežom, Bratislav Bata Uraković,s am se ovako legitimiše:

Po profesiji sam elektroinženjer i informatičar, a po aktivnostima stonoteniser, rotarijanac i izviđač. Zaposlen u kompaniji „Telekom Srbija” u Kragujevcu na poslovima brige o korisnicima. Oženjen Gordanom, specijalistom sanitarne hemije, i otac Vladimira od 11 i Nine od 16 godina. Ljubitelj sam „Opelovih” kola i kragujevačke kulture. Privatno najviše zaokupiran uređivanjem internet portala www.teklareka.com   koji doprinosi da se kragujevački duh širi planetom. Netnovinar u meni je trenutno moja najveća misija.

 

O čemu si kao dete maštao da budeš kad porasteš?

 

Potičem iz šnajderske porodice i otac Aca je dosta učinio za svoga života da mi trasira put i omogući da ima sina inženjera. Nije bilo dilema da ću se baviti tehnikom, a imao sam sreće da se poklopi moje školovanje i najveći razvoj informatičke revolucije, čime je san jednog dečaka da završi elektrotehnički fakultet u Beogradu bio ispunjen. To je i  moj najveći životni uspeh - da završim školu sa najvećim renomeom u Srbiji. Ništa teže nisam uradio. Nagrada DISKOBOLOS 1995. (informatički „Oskar“) za doprinos razvoju informatike SR Jugoslavije samo je rezultat onog duha koga stalno širim. Ima u meni nešto što me goni da gledam šire. Kako porodica podržava tvoje svekolike aktivnosti?  

 

Bez podrške porodice teško se dolazi do vrha, pa makar se to odvijalo kroz sugestije i strahove, ali oni najrođeniji  su ti koji sve preživaljaju sa vama.  Posmatrao sam svoga oca kako šije noćima, pa se i ja tako ponašam: najbolje je vaspitavati primerom , a ne rečima. Ostala mi je priča u sećanju kada su pitali čoveka na biletarnici zašto ne prijavi decu kao mlađu i ne prošvercuje ih, bez plaćanja autobuskih karata, a on je odgovorio: „Tačno, ali deca bi videla šta sam ja uradio!“

 

Kad si shvatio da je Kragujevac mesto u kojem želiš da živiš?

Nikad nisam bio u dilemi gde ću posle fakulteta u Beogradu. Interesantno je da sam od svojih najbližih kolega ja jedini ostao u Srbiji. Oni su otišli, izbegli teške godine u zemlji, ali ja sam potpuno siguran da u Kragujevcu i dalje živi za mene pravi  duh. Sa takvim ushićenjem, posle dana provedenog u prestonici, izađem na autoput i od Lozovičke česme već lakše dišem.

 

Šta si sve u životu radio?

 

Puno stvari. Volim da se moj rad prepoznaje u socijalnom okruženju i da ostaje neki trag onoga što radim. Ono što želim da poručim mladima generacijama je da budu vredni i da se samo dugoročni rad isplati.Naravno, ne mislim da je jedino materijalna strana posla važna. Mnogo toga čovek dobija i duhovnim zadovoljstvom zbog onoga što je korisno uradio.

 

Kako se širio kompjuterski duh Kragujevca i ima li on neka ograničenja?

 

Mnogo se proširio. Čini se da se posebno proširio tokom poslednjih šest meseci i da je generacija od 15 do 25 godina već prevazišla televiziju. Ona većinu svojih informacija kupi na internetu i sigurno im je to medij koji ih najviše okupira.

 

Da li misliš da druženja preko interneta mogu da zamene kontakte „licem u lice”?

Na žalost, mislim da je tu napravljen loš pomak, jer druženje uživo zaista ništa ne može da zameni. Pojavom interneta i umrežnih komunikacija mislilo se da će doći do smanjenja putovanja po svetu zbog mogućnosti vizualne mrežne komunikacije. Naprotiv, broj putovanja se povećao, što svedoči o nezamenljivom direktnom kontaktu u bilo kojoj aktivnosti.

 

Po tebi, šta je to kragujevački duh?

 

Najviše ga osećam kad sam u kontaktu sa Beograđanima, Nišlijama. Mi smo sad jedan zaokruženi duhovni prostor Šumadije koji ima mnogo prednosti i jako smo odskočili od okolnih gradova: Kraljeva, Jagodine, Čačka. Kragujevački duh je nešto što se širi i ne zaustavlja se samo na starijim generacijama, već su tu i generacije koje dolaze, neki novi klinci koji će nastaviti da ga šire.

 

Tekla reka Lepenica. Šta to beše?

 

To je naziv sajta koji sam ja kreirao i sad ga sa dosta saradnika održavam. Želeo sam nešto zaista specifično za naziv sajta i po mom mišljenju odabrao sam pravu stvar. Jednostavno, to je izvorno neponovljiva kragujevačka pesma koja je postala brend, pa čak i na engleskom lepo zvuči. Reka je nešto što neprestano teče sa svom simbolikom i porukom koja je u njoj. Srećan sam jer se u 50 zemalja gleda sajt i na taj način širi kragujevački duh.

 

Kad otvorim taj sajt, često mi padaju u oči slike nekih naših lepih sugrađanki. Šta po tebi predstavlja taj vid naše kragujevačke lepote?

Naslovna stranica uvek obeležava naš grad. Ono što sam video prilikom mnogobrojnih putovanja potvrđuje moje mišljenje, a i mnogi koji dolaze kod nas govore da je puno ženske lepote u gradu, na svim mestima i u svim situacijama.

 

Kako si uvek radio neke interesantne stvari, da kažem, iz budućnosti, da li je ta budućnost već počela?

Taj proces je u toku i on je nezaustavljiv. Na sajtu „Tekla reka Lepenica” najavljena je mogućnost da se u Kragujevcu otvori i golf teren. Prosto je bilo nezamislivo da jedna od najpopularnijih igara u svetu sada bude i među nama. Sve ankete koje vodimo pokazuju da između mnogo drugih stvari koje su potrebne Kragujevcu treba i to. I važno je da čovek shvati da što se pre prilagodi i shvati da neke stvari dolaze - to bolje po njega.

Šta bi voleo, recimo, da preseliš iz Beograda u Kragujevac, a šta obrnuto?

Iz Beograda zaista ništa ne bi preselio u Kragujevac. Najmanje jednom nedeljno sam u Beogradu i volim i da šetam po njemu, da se družim sa prijateljima, ali najlepše mi je kad pođem kući ka Kragujevcu. Beogradu treba ostaviti da bude glavni grad sa svom gužvom koja postoji u njemu, a mi treba da uživamo u našem miru i mogućnosti i da u njemu napravimo nešto dobro za nas i naše sugrađane.

 

Sport je uvek bio važan kragujevačkim duhovima. Kako stoje stvari kod tebe?

U mladosti sam bio aktivan kao stonoteniser.U juniorskoj konkurenciji bio sam  i republički reprezentativac 1979. i jedan od deset najboljih u Šumadiji i Pomoravlju.I sada sam veoma aktivan jer sport smatram ne samo običnom fizičkom aktivnošću, već i načinom života koji preporučujem pogotovo mladima.

A kako se oseća kao rotarijanac u Kragujevcu?

Poslednjih dvanaest godina družim se sa ljudima širom sveta koji dele slične sisteme vrednosti i koji u svakom trenutku žele da pomažu svuda, a da pri tom ni na koji način ne ugroze svoju porodicu i nikog oko sebe.To je jedna moja privatnost koja mi omogućava da uradim i neke korisne stvari. Možda je najlepši primer kad su moje kolege iz Birmingema sačekale našu sugrađanku Nadu Komnenić, koja je tamo otišla na tešku operaciju, i koji su joj svesrdno pomogli. Isto je bilo u slučaju kolica za invalide koja smo nabavili.

 

Šta si dobio od kragujevačkog duha, a šta si mu ti dao?

 

Uzeo sam puno toga, a trudio sam se i da mu dam. Omogućio mi je da se usavršavam i da ispoljim svoju kreativnost, tako da sam 1997. proglašen za lidera u širenju informatičke ideje u tadašnjoj Jugoslaviji. Doveo sam u Kragujevac iz jedanaest država predstavnike koji su imali prilike da se uvere u sve naše kvalitete. Kroz moj sajt „Tekla reka Lepenica” i humanitarni rad takođe je kragujevački duh raširen po celom svetu.

 

Razgovor uživo sa Bratislavom Batom Uraković možete gledati u subotu od 20 sati na Televiziji Kanal 9. Do tada vam je na raspolaganju telefon 331-509 za pitanja sagovorniku i Milanu Puriću koji predvodi poteru na kragujevački Duh.

 

SVI PUTEVI UVEK VODE U KRAGUJEVAC

 

STONI TENIS BIO I OSTAO VELIKA PASIJA

Poslednji put ažurirano ( 23.12.2009. )
 
< Prethodno   Sledeće >
elektronik sigara